Nema suda koji može da sudi istoriji jednog naroda. Ne postoji svjetska pravda, svjetska je samo nepravda. Pravda je na strani poniženih i malih, a sudovi uvijek u rukama moćnika i silnika. Zato pravde na zemlji nema.

Tu ona riječ o nečovještvu i smrdljivim tragovima sudija sa topuzima, dobija svoju novovjekovnu, savremenu potvrdu.

Tako i sada nije važno šta kaže neki sud u Hagu.

Radovan Karadžić je prvi predsjednik Republike Srpske. Za sve nas u Srpskoj on jeste i biće simbol slobodarskog duha i ostvarenje državotvornih težnji.

Njegov život i djelo, kao i njegovo stradanje daju našem narodu još jednu potvrdu o važnosti samopoštovanja i dostojanstvu koje samo vladanje sobom i nad sobom može da pruži.

Pomaže nam da shvatimo da je jedini način da opstanemo na ovom prostru i u okruženju koje je sve samo ne prijateljsko, postojanje naše države u njenom punom kapactetu.

To je za nas Republika Srpska, a Radovan je jedan od onih zbog kojih ta ideja živi.

Na nama je da u čast svih predaka, svih stradalih mučenika i pravednika, a na ponos potomaka, nastavimo njeno izgrađivanje u svakom smislu, do konačne slobode.