Potpredsjednik SDS-a Milovan Bjelica kaže da među ljudima koji šetaju i podržavaju proteste ima i onih kojima Republika Srpska nije draga, pa i onih kojima je mrska i koji bi je da mogu ukinuli.

„Dešavanja u Banjoj Luci svih ovih mjeseci u vezi sa protestima grupe “Pravda za Davida” glavna su tema u najvećem gradu Srpske, posebno u posljednjih nekoliko dana nakon hapšenja i nemilih scena na Trgu Krajine.

Protestom Pravda za Davida, Banja Luka postaje grad. Republika Srpska razvija demokratske kapacitete i demokratsku svijest. Naravno da među ljudima koji šetaju i podržavaju proteste ima i onih kojima Srpska nije draga, pa i onih kojima je mrska i koji bi je da mogu ukinuli. Dosta je i političara koji misle da ovaj protest koriste “pragmatično”, a u stvari zloupotrebljvaju tragediju jedne porodice. Ima i novinara, blogera ili čega već, koji su spremni da “lešinare”, ne bi li sebi dali na značaju. Ali mislim da je kud i kamo više onih ljudi koji žele da Srpska bude bolja, slobodnija, demokratskija.

Na mapu važnosti unutar post jugoslovenskog prostora, ovaj protest je bolje i snažnije postavio Banja Luku od svih planova Republičkih i gradskih vlasti. Bolje i od odličnih ideja koje je iznosio i o kojima je pisao Milko Grmuša.

Pri tom, ovdje ne mislim na kvalitet tog postavljanja i karakter postavljanja, već na osvješćivanje građana Banja Luke o načinima građanskog djelovanja i neposlušnosti. O tome da su prestonica jedne Republike, da imaju odgovornost i prema sebi i prema “provinciji”. Protestima se gradi karakter i snaga društva.

Jednoumlje nije dobro ni unutar porodice, a kamoli unutar političke partije ili političke zajednice u cjelini. Kroz suprotstavljanje autoritetu, poput očeve figure u porodici, unosi se neka novina, prihvata modernije i novo stanovište. Svi mi znamo da se generacijski jaz unutar porodice kao osnovne ćelije društva ogleda u otporu autoritetu dok se kroz popuštanje ne dođe do novih pogleda i rješenja. Tako je i sa političkim partijama i sa društvom.

E sada, bez jasno izraženih ciljeva i bez sluha i razumjevanja s obje strane, dolazi do nemilih scena, do nasilja. Hvala Bogu na protestima niko nije teže stradao, to bi bila katastrofa. Zato mislim da svi moraju da načine određene ustupke i da se jasno identifikuju oni koji moraju ovaj slučaj riješiti.

Odgovornost i za aljkavu i lošu istragu, smušenu i ishitrenu pres koferenciju policije, moraju da utvrde nadležni tužioci i sudovi. Sve i da vlast prihvati smjenu i ministra policije i direktora i da udovolji svim zahtjevima protestanata, i tada pravdu ne može da donese ulica, već sud.

Mi moramo biti svjesni, a ja želim da to kažem iako to nije popularno i mnogi ne žele da čuju. Mi imamo mnogo drugih slučajeva o kojima se mora govoriti, koje bi i oni koji protestvuju trebali da pomenu, tražeći bolju i pravedniju Republiku Srpsku. Mnogo je nerješenih slučajeva, eksplozija, ubistava. Sada je Banjaluka postala svjesna da je glavni grad Republike Srpske, probudila se iz sna u kojem se nalazila ne mareći za iste slučajeve koji su se događali u Srpskoj.

Strpljivo i mirno okupljanje ne može da traje vječno, stvara se nervoza, zato je i došlo do scena na Trgu. Prinuda policije nad demonstrantima neće ništa da riješi, rješenje je da tužilaštvo ubrza svoj rad i svoju istragu. Da se ponašaju odgovorno, da se prestanu skrivati iza političara.

Tužilaštvo mora početi da radi svoj posao mnogo brže i odgovornije, sudovi se moraju reformisati, a strane sudije otići iz BiH.

Na jednom od protesta viđen je transparent “Kada oduzmemo od onih koji su u ratu uzeli sve što nisu imali i odužimo se onima koji su za otadžbinu dali sve što su imali, možemo reći da imamo državu” citirajući Ljubišu Savića – Mauzera. Mauzer je ubijen u Bijeljini 2000. godine, a njegove ubice su osuđene tek 2010. godine. Dakle trebalo je deset godina da tužilaštvo uradi svoj posao.

Branko Perić, predsedavajući sudskog vijeća, obrazlažući presudu, je konstatovao da je u prikupljanju dokaza bilo „aljkavosti i nepravilnosti“, da je Mauzerovo ubistvo u Republici Srpskoj izazvalo veliku uznemirenost i nepovjerenje u rad republičkih i državnih institucija, što, naglasio je, ovom krivičnom djelu dalo posebnu dimenziju.

Decenija i po je prošla od ubistva, na kućnom pragu, tada 36-godišnjeg načelnika Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo Željka Markovića. Do danas se ne zna ni ko je ubica, ni ko je nalogodavac. Dvadeset godina je prošlo od ubistva Srđana Kneževića nekadašnjeg komadanta Specijalne jedinice Vojske Republike Srpske “Bijeli vukovi”.

Mi institucije nismo izgradili do dan danas. Jer se i danas može reći da kako to reče Perić rade “aljkavo”. Uz traljavost i “otaljavanje” posla, imamo to što imamo kada je u pitanju slučaj Davida Dragičevića. Tužilaštvo ne radi svoj posao. Pri tom ja moram biti pošten pa reći, mi zaista nemamo kao društvo nikakvu kontrolu nad postavljanjem sudija i tužilaca. To nema nigdje. Reforme pravosuđa su takve kakve su i zaista je najveća odgovornost na onima koji BiH i dalje drže u kolonijalnom statusu. Možda njima i odgovara ovakvo stanje, jer imaju odličan mehanizam za izazivanje kriza kada god im to zatreba. Nekako imam osjećaj da kada god se počne govoriti o odlasku Visokog predstavnika i stranih sudija, mi uđemo u krizu, kako bi oni mogli svjetskoj javnosti da kažu da smo mi ovamo divlji i da ne umijemo sami.

Srpska demokratska stranka i ja lično smo pokušali da budemo odgovorni prema društvu, uvažavajući institucije Srpske i njivovu krhkost, ali i saosjećajući sa porodicom nastradalog mladića. Nisam želio da neko ode u Banju Luku iz Istočnog Sarajeva deklarišući se kao pripadnik SDS-a, da neko organizovano to radi u ime stranke. Prosto to nije način političke borbe koju ja smatram ispravnom. Tako sam se ponašao i tokom kampanje i kada su najavljivali velike proteste prije izbora, a to mislim i danas.

Oni koji su spremni da nekoga huškaju na obračun sa sopstvenom policijom, sa institucijama, koji pozivaju na linč bilo koga, koji prijete djeci ljudi sa kojima se politički ne slažu, nisu dobronamjerni i ne misle nikom dobro pa ni Republici Srpskoj. Previše je ostrašćenosti i kopa se isuviše dubok kanal između neistomišljenika.

Nije dobro optuživati bez dokaza, javno satanizovati i stavljati mete na ljude koji dijele drugačije stavove. Sve to pokazuje da mi jesmo nezrelo društvo, društvo kojim strani guverneri i kolonizatori lako manipulišu i koji igrajući na kartu naše nepristojnosti i ostrašćenosti opstaju ovdje sve ove godine.

Volio bi da građani Republike Srpske u miru i dostojanstvu proslave Božić i Novu godinu, da se uzdrže od svega negativnog i lošeg, da svi napravimo pauzu i dobro razmislimo o svemu, a onda nakon praznika da djelujemo razumno i promišljeno“, kaže Bjelica.