Sviće braćo i sestre!

Izađimo iz mraka i pomrčine!

Mraka u kome ubijaju djecu i bacaju ih u rijeku, tame u kojoj napadaju novinare, pomrčine u kojoj u glavnom gradu, kandidatu za evropsku prestonicu kulture, mafijaši pucaju po ulicama, a zgrade gađaju zoljama.

Da parafraziram Nikolaja Velimirovića, uskomešali smo se nakon 120 sekundi mraka, a dvanaest godina trpimo zamračenje. Zamračenje koje će se pretvoriti u totalni mrak ukoliko ništa ne preduzmemo.

A potrebno je preduzeti toliko toga, jer smo postali zemlja u kojoj se dešava previše čudnih stvari.

Zemlja u kojoj se sve manje djece rađa, a mjesta u vrtićima nema.

Zemlja u kojoj ljudi koji nisu poljoprivrednici, već su podobni članovi, zasiju, ali ne da bi požnjeli, već da bi uzeli podsticaje.

Društvo u kojem je normalno da predsjednik kreditira svog sina, na račun građana, da sadi jabuke, kako bi ga sačuvao od narkomanije.

Previše je oko nas tenderskog mraka u kojem samo predsjednikovi ljudi imaju šansu da dobiju posao. Mraka u kojem ne vidimo ništa, a prinuđeni smo da slušamo laži.

Postali smo društvo koje je podjeljno i u kome vlast gleda svakog “ili si sa nama ili protiv nas”.

Gdje svako drugačije mišljenje biva optuženo za izdaju, a svaki čovjek koji misli i slobodno govori proglašen neprijateljem.

Dugačka je ova lista i svako od vas ovdje mogao bi da je do u nedogled nastavi.

Sada kažu da su “pod zastavom Srpske”.

Mi ih moramo podsjetiti!

Pod zastavom se ne skriva. Zastava nije ni ogrtač, ni plašt za kriminal i korupciju.

U Sokocu su evo vidimo, dvije takve zastave. Podjeljeni su u dva tabora, isto onako kako dijele i Srpsku i njene građane.

Oni ne shvataju da je svako mišljenje, a posebno drugačije pa i suprotstavljeno našem, od izuzetne važnosti za razvoj društva i demokratije.

Zbog toga je potrebno da svi zajedno preduzmemo korake kako bi svanulo, jer je krajnje vrijeme da svane.

Nećemo mi braćo i sestre, vještačko osvjetljenje, koje prave lampe i svijeće, gdje je više sjenki i mraka nego svjetlosti. Nećemo povratak preletačevića, ni neke nove papke u našim redovima.

Mi hoćemo istinsko svjetlo i osvit demokratije, već osmog oktobra.

Naša zastava, je zastava ideja i načela. Mi našoj zastavi ne moramo da dodajemo ni jednu drugu.

Srpska demokratska stranka, je saborna stranka, stranka unutrašnje demokratije i mjesto gdje se čuje i uvažava stav svakog člana

Da nemamo nikakav program, bilo bi nam dovoljno da radimo samo suprotno od onoga kako je rađeno prethodnih dvanaest godina, pa da građani Srpske žive bolje i dostojanstvenije. Da institucije Republike budu poštovane i cjenjene.

Međutim mi nemamo vremena i ne možemo sebi dozvoliti da u promjene idemo isuviše postepeno. Da radimo samo ono što je propušteno da se uradi. Ljudski život je i previše kratak da bi ga olako shvatali. Zato moramo zaustaviti odlaske sa ovog našeg prostora, ali moramo postati i privlačno mjesto za povratak naših ljudi iz rasejanja, kao i za ljude sa šireg srpskog područja.

Primarni interes Republike Srpske je opstanak na našim vjekovnim prostorima. Da se ostatak ostataka kako to reče profesor Ekmečić, sačuva zapadno od Drine.

Srpska mora da brine i o Srbima u Federaciji BiH, posebno u opštinama gdje i dalje činimo većinu, poput, Petrovca, Glamoča, Grahova, Drvara. Da vodimo računa o njihovim potrebama i materijalnim i duhovnim, da im pomognemo u njihovoj političkoj borbi za prava na jezik, pismo i školovanje.

Takođe moramo da vodimo računa i o povratnicima u Republiku Srpsku Krajinu. O ljudima koji ni u Evropskoj uniji ne mogu da ostvare elementarna ljudska prava.

To je moguće samo i jedino kroz ekonomski oporavak Republike Srpske, koji će doći prije svega kroz transparentno djelovanje administracije. Posebno kada su u pitanju javna sredstva.

Naša admnistracija se mora digitalizovati i tako olakšati pristup i život građanima. U tome imamo sjajan primjer Estonije. Zemlje koja je uspješno prošla tranziciju i postala lider u primjeni modernih tehnologija.

Kada je u pitanju obrazovanje, uzor bi nam mogla biti Finska, koja je poštujući svoje specifičnosti i posebnosti napravila sistem obrazovanja koji najviše odgovara njihovom narodu, a pri tom bilježe odlične rezultate na mđunarodnim testiranjima učenika i studenata.

Mi sve to možemo oslanjajući se na naše tradicije, poštujući naše osobenosti ali i prihvatanjem novih tokova i nove digitalne revolucije.

Da ljudi osjete da sistem ima smisao, da se radi po nekom planu i dogovoru koji su kreirali stručni i odgovorni ljudi. Kao i čvrsto uvjerenje da se potpuno provede sistem elektronske uprave. Odnosno da efikasnost, transparentnost i ekonomičnost budu maksimalni, a zloupotreba, proizvoljnost, kašnjenje i korupcija minimalni,

Takvu Republiku svi će prepoznati kao svoje mjesto pod suncem.

Svi će poželjeti da u njoj stvaraju i obnavljaju svoja ognjišta.

Svi će se radovati brojnijem potomstvu.

Svi će živjeti od svog rada, radujući se poslovnim uspjesima i napredovanju.

Svi stručni ljudi, svi uspješni studenti, učenici, radnici i sportisti, bez obzira na stranačku pripadnost ili političku nezainteresovanost i ravnodušnost, svi će imati šansu da ostvaruju svoje snove i potencijale.

Samo tako mi ćemo od naše Srpske učiniti bolje mjesto. Samo tako možemo postati društvo znanja, društvo za 21. vijek.

Zato Srpsku moramo vratiti narodu, i zato 8.oktobra SviĆe!