Izgradnja naših demokratskih institucija, kao i učenje o pravima i dužnostima svakog od nas u Republici Srpskoj, bivaju svake dvije godine podvrgnute testu, kako na lokalnim, tako i na opštim izborima. Naša demokratska svijest gradi se i danas, a nastaviće se i sutra, do u nedogled, jer se taj proces ne može i ne treba da završi. Mi danas moramo da branimo našu mladu demokratiju od toga da ne sklizne u neku novu diktaturu, ovoga puta jednonacionalnu, srpsku diktaturu, sa diktatorom koji je učenik starog sistema.

Možda smo već jednom nogom u nekoj vrsti diktature, možda smo tamo u potpunosti, zavisi od interpretacija i polazišta. No nesumnjivo je da je došlo vrijeme za određeni restart, kako to kaže omladina iz istoimene organizacije.

Vrijeme je da jedan čovjek prestane da tamniči dio svog naroda, zapadno od Drine, koristeći kombinaciju straha i ucjena, sukobljavanja sa svima oko sebe, te ksenofobijom i paranojom poput one Ilije Čvorovića.

Gdje mediji koji kontroliše etiketiraju i stavljaju mete ne samo na neistomišljenike iz našeg naroda, već i na strance, lažno i bez dokaza ih optužujući za špijunažu i podrivanje sistema, a što sve skupa, sve više podsjeća na Koreju, onu sjevernu, dok mi građani ove republike, želimo da ličimo na onu južnu, naprednu, koja je jedna od vodećih zemalja tehnološke revolucije.

Naša svijest o pravu na drugačije odnosno suprotno mišljenje i poštovanje političkih protivnika, jedna politička i demokratska kultura, traži stalnu izgradnju i nadrgadnju. Postoje pomaci, ali ti pomaci bivaju ugroženi, jer režim ne trpi kritiku, a da ne počne da omalovažava, vrijeđa i etiketira.

O pomacima je potrebno govoriti, da bi shvatili gdje smo i šta smo prošli, te šta želimo dalje.

Nekada su politčke stranke svoje predizborne aktivnosti provodile na jedan, sada mogu reći poprilično vulgaran, pa i primitivan način. Plakate i slike kandidata su kačene i lijepljene svuda, ne poštujući ni prirodu, a ni javnu i privatnu imovinu. Grafiti sa imenima partija i kandidata su ispisivani po zgradama, stubovima, svim zidovima, pa i na kamenju pored puta. Kada prođu izbori, te plakate niko nije sklanjao, niko nije imao ni obavezu ali ni svijest da to učini. Pa smo imali slučaj da su jedni plakati sačekivali druge izbore i druga lica, da bi bila prelijepljena. Ostajale su različite poruke, brojevi i slogani, kao slika naše vulgarnosti i nepreležanih bolesti demokratije.

Sada je tu svijest o tome da je to ružno i pogrešno, a iz te svijesti su prostekli propisi da se političke poruke i slogani nakon izbora moraju ukloniti u predviđenom roku.

To je jedan fragment, sitnica vidljiva svakome od nas, pa sam je zato i naveo kao primjer.

Naravno da je tu još mnogo toga u čemu su napravljeni pomaci. Kao što postoji toliko toga što još uvijek, svi mi zajedno moramo postići i doseći.

Izlazak na izbore mnogi nazivaju praznikom demokratije. To je onaj dan kad svako od nas ima priliku da odredi kurs jednog društva i države za jedan vremenski period. Nije nikakva floskula da je svaki glas važan i da je svaki čovjek jednako bitan. To je suština onoga da vlast treba da bude periodično podvrgnuta sudu naroda. Tada svi naši pojedinačni glasovi čine volju koja određuje kurs i brzinu Republike Srpske u naredne četiri godine.

Nemojte da svoje zadovoljstvo ili još gore nezadovoljstvo, krijete u vašoj dnevnoj sobi, da bijes iskaljujete na TV uređajima i internetu, pokrenite se i razmislite u kakvom društvu živite i kako bi željeli da živite. A onda to jasno i glasno poručite. Jer od te poruke zavise sudbine ne samo nas, već i naše djece i naših unučadi.

Zato vas pozivam, prvo kao čovjek i sugrađanin, pa onda kao političar i potpredsjednik političke partije, da izađete na izbore i da 7. oktobra budete dio “volje” koja će odrediti kako želimo da živimo u narednom periodu.